обучить
Russian
Pronunciation
- IPA: /əbʊˈt͡ɕɪtʲ/
Verb
обучить • (obučít') pf. — обучать (obučát’) impf.
Conjugation
| perfective aspect | ||
|---|---|---|
| infinitive | обучи́ть | |
| corresponding verbs | normal | reflexive |
| imperfective | обуча́ть | обуча́ться |
| perfective | обучи́ть | обучи́ться |
| future tense | singular | plural |
| 1st person | я обучу́ | мы обу́чим |
| 2nd person | ты обу́чишь | вы обу́чите |
| 3rd person | он, она́, оно́ обу́чит | они́ обу́чат |
| imperative | (ты) обучи́ | (вы) обучи́те |
| past tense | singular | plural |
| masculine | я, ты, он обучи́л | мы, вы, они́ обучи́ли |
| feminine | я, ты, она́ обучи́ла | |
| neuter | оно́ обучи́ло | |
| past participle active | обучи́вший | |
| past participle passive | обу́ченный | |
| past adverbial participle | обучи́в | |
| verbal nouns | обуче́ние | |