подвижьникъ
Old Church Slavonic edit
Etymology edit
подвигъ (podvigŭ) + -ьникъ (-ĭnikŭ)
Noun edit
подвижьникъ • (podvižĭnikŭ) m
Declension edit
Declension of подвижьникъ (o-stem)
singular | dual | plural | |
---|---|---|---|
nominative | подвижьникъ podvižĭnikŭ |
подвижьника podvižĭnika |
подвижьници podvižĭnici |
genitive | подвижьника podvižĭnika |
подвижьникоу podvižĭniku |
подвижьникъ podvižĭnikŭ |
dative | подвижьникоу, подвижьникови podvižĭniku, podvižĭnikovi |
подвижьникома podvižĭnikoma |
подвижьникомъ podvižĭnikomŭ |
accusative | подвижьникъ, подвижьника podvižĭnikŭ, podvižĭnika |
подвижьника podvižĭnika |
подвижьникꙑ podvižĭniky |
instrumental | подвижьникомъ podvižĭnikomŭ |
подвижьникома podvižĭnikoma |
подвижьникꙑ podvižĭniky |
locative | подвижьницѣ podvižĭnicě |
подвижьникоу podvižĭniku |
подвижьницѣхъ podvižĭnicěxŭ |
vocative | подвижьниче podvižĭniče |
подвижьника podvižĭnika |
подвижьници podvižĭnici |