koppig
Dutch
Etymology
Pronunciation
- (Netherlands) IPA: /ˈkɔpəx/
- (Belgium) IPA: /ˈkɔpəç/
- Hyphenation: kop‧pig
Adjective
koppig (comparative koppiger, superlative koppigst)
Declension
Declension of koppig
| positive | comparative | superlative | |||
|---|---|---|---|---|---|
| attributive | predicative/adverbial | ||||
| predicative/adverbial | koppig | koppiger | |||
| neuter singular |
indefinite | koppig | koppiger | ||
| definite | koppige | koppigere | koppigste | koppigst, koppigste | |
| common singular | koppige | koppigere | koppigste | koppigste | |
| plural | koppige | koppigere | koppigste | koppigste | |
| partitive | koppigs | koppigers | |||
Synonyms
- halsstarrig
- stijfhoofdig
Derived terms
- koppigaard
- koppigheid