libje
West Frisian
Etymology
Cf. Old Frisian leva. From Proto-Germanic *libjaną, from Proto-Indo-European *leip- (“leave, cling, linger”).
Verb
libje
Conjugation
| Infinitive: libje | ||||||||
| Present tense | Past tense | |||||||
| person | singular | plural | singular | plural | ||||
| 1st | ik | libje | wy | libje | ik | libbe | wy | libben |
| 2nd | do/dû | libbest | jimme | libje | do/dû | libbest | jimme | libben |
| 3rd | hy/sy | libbet | hja | libje | hy/sy | libbe | hja | libben |
| Present participle | Imperative | Auxiliary | Past participle | |||||
| libjend (libjende) | libje | hawwe | libbe | |||||