pień
Polish
Etymology
From Proto-Slavic *pьn(j)ь
Noun
pień m
- trunk (part of a tree)
Declension
declension of pień
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | pień | pnie |
| genitive | pnia | pni |
| dative | pniowi | pniom |
| accusative | pień | pnie |
| instrumental | pniem | pniami |
| locative | pniu | pniach |
| vocative | pniu | pnie |