žrvanj
Serbo-Croatian
editEtymology
editInherited from Proto-Slavic *žьrny.[1]
Noun
editžrvanj m (Cyrillic spelling жрвањ)
Declension
editDeclension of žrvanj
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | žrvanj | žrvnjevi |
| genitive | žrvnja | žrvnjeva |
| dative | žrvnju | žrvnjevima |
| accusative | žrvanj | žrvnjeve |
| vocative | žrvnju | žrvnjevi |
| locative | žrvnju | žrvnjevima |
| instrumental | žrvnjem | žrvnjevima |
References
edit- ^ Matasović, Ranko (2021) “žrvanj”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes II: O—Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 625