poznanik
Serbo-Croatian edit
Etymology edit
From pòznati.
Pronunciation edit
Noun edit
pòznanīk m (Cyrillic spelling по̀знанӣк)
- acquaintance (person)
Declension edit
Declension of poznanik
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | pòznanīk | pòznanīci |
| genitive | poznanika | poznanika |
| dative | poznaniku | poznanicima |
| accusative | poznanika | poznanike |
| vocative | pòznanīče | poznanici |
| locative | poznaniku | poznanicima |
| instrumental | poznanikom | poznanicima |