þiur

Old Swedish

Etymology

From Old Norse þjórr, from Proto-Germanic *þeuraz.

Noun

þiūr m

1. bull

Declension

Declension of þiūrer (strong a-stem)

masculine	singular		plural
	indefinite	definite	indefinite	definite
nominative	þiūrer	þiūrrin	þiūrar	þiūranir, þiūraner
accusative	þiūr	þiūrin	þiūra	þiūrana
dative	þiūri, þiūre	þiūrinum, þiūrenom	þiūrum, þiūrom	þiūrumin, þiūromen
genitive	þiūrs	þiūrsins	þiūra	þiūranna

Descendants

• Swedish: tjur