блаженикъ

Old Church Slavonic

Etymology

блаженъ (blaženŭ) +‎ -ьникъ (-ĭnikŭ)

Noun

блаженикъ • (blaženikŭ) m

1. holy man

Declension

Declension of блаженикъ (o-stem)

	singular	dual	plural
nominative	блаженикъ blaženikŭ	блаженика blaženika	блаженици blaženici
genitive	блаженика blaženika	блаженикоу blaženiku	блаженикъ blaženikŭ
dative	блаженикоу blaženiku	блаженикома blaženikoma	блаженикомъ blaženikomŭ
accusative	блаженикъ blaženikŭ	блаженика blaženika	блаженикꙑ blaženiky
instrumental	блаженикомъ blaženikomŭ	блаженикома blaženikoma	блаженикꙑ blaženiky
locative	блаженицѣ blaženicě	блаженикоу blaženiku	блаженицѣхъ blaženicěxŭ
vocative	блажениче blaženiče	блаженика blaženika	блаженици blaženici

Synonyms

• облаженикъ (oblaženikŭ)