клопотивъ

Old Church Slavonic

Alternative forms

• ⰽⰾⱁⱂⱁⱅⰻⰲⱏ (klopotivŭ) — Glagolitic

Etymology

клопотъ (klopotŭ) +‎ -ивъ (-ivŭ)

Adjective

клопотивъ • (klopotivŭ)

1. melodious, sweet-voiced, tuneful, mellifluous

Declension

Short declension of клопотивъ (hard o/a stem)

	singular			dual			plural
	masculine	neuter	feminine	masculine	neuter	feminine	masculine	neuter	feminine
nominative	клопотивъ klopotivŭ	клопотиво klopotivo	клопотива klopotiva	клопотива klopotiva	клопотивѣ klopotivě		клопотиви klopotivi	клопотива klopotiva	клопотивꙑ klopotivy
genitive	клопотива klopotiva		клопотивꙑ klopotivy	клопотивоу klopotivu		клопотивоу klopotivu	клопотивъ klopotivŭ		клопотивъ klopotivŭ
dative	клопотивоу klopotivu		клопотивѣ klopotivě	клопотивома klopotivoma		клопотивама klopotivama	клопотивомъ klopotivomŭ		клопотивамъ klopotivamŭ
accusative	клопотивъ klopotivŭ	клопотиво klopotivo	клопотивѫ klopotivǫ	клопотива klopotiva	клопотивѣ klopotivě		клопотивꙑ klopotivy	клопотива klopotiva	клопотивꙑ klopotivy
instrumental	клопотивомь klopotivomĭ		клопотивѭ klopotivjǫ	клопотивома klopotivoma		клопотивама klopotivama	клопотивꙑ klopotivy		клопотивами klopotivami
locative	клопотивѣ klopotivě		клопотивѣ klopotivě	клопотивоу klopotivu		клопотивоу klopotivu	клопотивѣхъ klopotivěxŭ		клопотивахъ klopotivaxŭ
vocative	клопотивъ klopotivŭ	клопотиво klopotivo	клопотива klopotiva	клопотива klopotiva	клопотивѣ klopotivě		клопотиви klopotivi	клопотива klopotiva	клопотивꙑ klopotivy

Long declension of клопотивъ (hard o/a stem)

	singular			dual			plural
	masculine	neuter	feminine	masculine	neuter	feminine	masculine	neuter	feminine
nominative	клопотивꙑи klopotivyi	клопотивоѥ klopotivoje	клопотиваꙗ klopotivaja	клопотиваꙗ klopotivaja	клопотивѣи klopotivěi		клопотивии klopotivii	клопотиваꙗ klopotivaja	клопотивꙑѩ klopotivyję
genitive	клопотиваѥго klopotivajego		клопотивꙑѩ klopotivyję	клопотивоую klopotivuju		клопотивоую klopotivuju	клопотивꙑихъ klopotivyixŭ		клопотивꙑихъ klopotivyixŭ
dative	клопотивоуѥмоу klopotivujemu		клопотивѣи klopotivěi	клопотивꙑима klopotivyima		клопотивꙑима klopotivyima	клопотивꙑимъ klopotivyimŭ		клопотивꙑимъ klopotivyimŭ
accusative	клопотивꙑи klopotivyi	клопотивоѥ klopotivoje	клопотивѫѭ klopotivǫjǫ	клопотиваꙗ klopotivaja	клопотивѣи klopotivěi		клопотивꙑѩ klopotivyję	клопотиваꙗ klopotivaja	клопотивꙑѩ klopotivyję
instrumental	клопотивꙑимь klopotivyimĭ		клопотивѭ klopotivjǫ	клопотивꙑима klopotivyima		клопотивꙑима klopotivyima	клопотивꙑими klopotivyimi		клопотивꙑими klopotivyimi
locative	клопотивѣѥмь klopotivějemĭ		клопотивѣи klopotivěi	клопотивоую klopotivuju		клопотивоую klopotivuju	клопотивꙑихъ klopotivyixŭ		клопотивꙑихъ klopotivyixŭ
vocative	клопотивꙑи klopotivyi	клопотивоѥ klopotivoje	клопотиваꙗ klopotivaja	клопотиваꙗ klopotivaja	клопотивѣи klopotivěi		клопотивии klopotivii	клопотиваꙗ klopotivaja	клопотивꙑѩ klopotivyję

References

• Бояджиев, Андрей (2016) Старобългарска читанка‎^[1], София