Da ne bude belaja: mala je plakala i jaukala za svoja zlatna puceta, odjećica bijaše joj raskopčana, a ja sam joj prišila nekoliko njih s tvoga zimskog haljetka!
Vi odlazite... a ti donesi!... Gospodine, umoran si, a večera nije gotova. U mojoj si kući, a rana je ranica što se na dernecima dobiva a ne u junačkome boju. Samo što je curi na obrazu, i to je belaj!