I neka je ženska glava kakva mu drago, nevina kao ljiljan na polju, čista kao jutarnja rosa, te djevojke nema na svijetu kojoj ne bi laskava riječ iz usta mladića ugrijala to malo srdašce.
A kad ona vidi crkvicu, sjeti se majke svoje, a kad se sjeti majke svoje, uhvati se za srdašce, a kad se uhvati za srdašce, raskopča se majčin darak, zlatni pojas, na Rutvici.
