licemjer
Serbo-Croatian
editAlternative forms
editEtymology
editInherited from Proto-Slavic *liceměrъ.[1] First attested in the 16th century.
Pronunciation
editNoun
editlȉcemjer m (Cyrillic spelling ли̏цемјер)
Declension
editDeclension of licemjer
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | licemjer | licemjeri |
| genitive | licemjera | licemjera |
| dative | licemjeru | licemjerima |
| accusative | licemjera | licemjere |
| vocative | licemjeru | licemjeri |
| locative | licemjeru | licemjerima |
| instrumental | licemjerom | licemjerima |
References
edit- ^ Matasović, Ranko (2016) “lȉcemjēr”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 550