lijek
Serbo-Croatian edit
Alternative forms edit
Etymology edit
Inherited from Proto-Slavic *lěkъ, borrowed from Gothic 𐌻𐌴𐌺𐌴𐌹𐍃 (lēkeis, “physician”).[1] Compare Old Norse læknir, Old High German lahhi, Danish læge.
Noun edit
lijȇk m (Cyrillic spelling лије̑к)
Declension edit
Declension of lijek
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | lijek | lijekovi |
| genitive | lijeka | lijekova |
| dative | lijeku | lijekovima |
| accusative | lijek | lijekove |
| vocative | lijeku / liječe | lijekovi |
| locative | lijeku | lijekovima |
| instrumental | lijekom | lijekovima |
Related terms edit
References edit
- ^ Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Z., 1971, v. 2, p. 296: Obično se uzimlje da je praslavenska riječ posuđena iz gotske radne imenice lekeis
Further reading edit
- “lijek” in Hrvatski jezični portal