punoljetnik

Serbo-Croatian

Alternative forms

• pȕnoletnīk (Ekavian)

Etymology

From pȕnoljetan.

Pronunciation

• IPA^(key): /pûnoʎetniːk/
• Hyphenation: pu‧no‧ljet‧nik

Noun

pȕnoljetnīk m (Cyrillic spelling пу̏нољетнӣк)

1. person above the age of majority; adult

Declension

Declension of punoljetnik

	singular	plural
nominative	punoljetnik	punoljetnici
genitive	punoljetnika	punoljetnika
dative	punoljetniku	punoljetnicima
accusative	punoljetnika	punoljetnike
vocative	punoljetniče	punoljetnici
locative	punoljetniku	punoljetnicima
instrumental	punoljetnikom	punoljetnicima

References

• “punoljetnik” in Hrvatski jezični portal