мѫченикъ

Old Church Slavonic

Etymology

мѫка (mǫka) +‎ -ьникъ (-ĭnikŭ)

Noun

мѫченикъ • (mǫčenikŭ) m

1. martyr

Declension

Declension of мѫченикъ (o-stem)

	singular	dual	plural
nominative	мѫченикъ mǫčenikŭ	мѫченика mǫčenika	мѫченици mǫčenici
genitive	мѫченика mǫčenika	мѫченикоу mǫčeniku	мѫченикъ mǫčenikŭ
dative	мѫченикоу, мѫченикови mǫčeniku, mǫčenikovi	мѫченикома mǫčenikoma	мѫченикомъ mǫčenikomŭ
accusative	мѫченикъ, мѫченика mǫčenikŭ, mǫčenika	мѫченика mǫčenika	мѫченикꙑ mǫčeniky
instrumental	мѫченикомъ mǫčenikomŭ	мѫченикома mǫčenikoma	мѫченикꙑ mǫčeniky
locative	мѫченицѣ mǫčenicě	мѫченикоу mǫčeniku	мѫченицѣхъ mǫčenicěxŭ
vocative	мѫчениче mǫčeniče	мѫченика mǫčenika	мѫченици mǫčenici

Synonyms

• страстотрьпьць (strastotrĭpĭcĭ)
• подвижникъ (podvižnikŭ)