osobnik
Polish
editEtymology
editPronunciation
editNoun
editosobnik m animal
Declension
editDeclension of osobnik
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | osobnik | osobniki |
genitive | osobnika | osobników |
dative | osobnikowi | osobnikom |
accusative | osobnika | osobniki |
instrumental | osobnikiem | osobnikami |
locative | osobniku | osobnikach |
vocative | osobniku | osobniki |
Noun
editosobnik m pers
- (sometimes derogatory) individual (a particular person)
Declension
editDeclension of osobnik
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | osobnik | osobnicy/osobniki (deprecative) |
genitive | osobnika | osobników |
dative | osobnikowi | osobnikom |
accusative | osobnika | osobników |
instrumental | osobnikiem | osobnikami |
locative | osobniku | osobnikach |
vocative | osobniku | osobnicy |