můj
See also: muj
Czech edit
Etymology edit
Inherited from Old Czech mój, from Proto-Slavic *mojь .
Pronunciation edit
Pronoun edit
můj
Declension edit
Declension of můj (irregular)
singular | ||||
---|---|---|---|---|
masculine animate | masculine inanimate | feminine | neuter | |
nominative | můj | má, moje | mé, moje | |
genitive | mého | mé, mojí | mého | |
dative | mému | mé, mojí | mému | |
accusative | mého | můj | mou, moji | mé, moje |
locative | mém | mé, mojí | mém | |
instrumental | mým | mou, mojí | mým | |
plural | ||||
masculine animate | masculine inanimate | feminine | neuter | |
nominative | mí, moji | mé, moje | má, moje | |
genitive | mých | |||
dative | mým | |||
accusative | mé, moje | má, moje | ||
locative | mých | |||
instrumental | mými |